Mirogoj Zagreb
Većina cesta koje se zavojito i lijeno penju od središta Zagreba prema obroncima Medvednice, vode na jedno mjesto. To nije mjesto na kojem nam se žuri, to nije mjesto koje biste nekome poželjeli, to čak nije ni mjesto na koje želimo stići. Ipak, to je mjesto koje nas privlači neodoljivom silom, možda čak i znatiželjom, mjesto koje simbolizira mir i slobodu na jedan sasvim konačan način. Barem kada je ovozemaljski život u pitanju. To mjesto je središnje zagrebačko groblje – Mirogoj. Zbog čega bi Mirogoj bio mjesto koje bismo željeli vidjeti? Osim da se podsjetimo najbližih i voljenih koji više nisu među nama? E pa, Mirogoj je jedno od najljepših groblja u čitavoj Europi i puno više od posljednjeg počivališta. Mirogoj je ujedno i prekrasan zeleni park i galerija na otvorenom. Mirogoj je mjesto gdje možemo izbjeći od gradske gužve u hladovinu stoljetnog drvoreda, mjesto gdje možemo ukrasti svoju dnevnu dozu mira i otpustiti napetosti svakodnevnice. Mirogoj je sagrađen u historicističkom stilu koji je posudio stilove iz prošlosti kako bi nastalo ovo jedinstveno arhitektonsko djelo čija simbolika ne gubi na vrijednosti kroz budućnost. Djela Hermana Bollèa su često osporavana i kritizirana, ali ne i Mirogoj, koji je službeno otvoren 1876. godine. Prvotna ideja arhitekta da čitavo groblje bude ograđeno arkadama i paviljonima nije provedena u potpunosti. Razlog je bio financijske prirode, ali se kasnije to pokazalo kao sretna okolnost jer je grad Zagreb u to doba brojio samo 300.000 stanovnika. Tako su arkade, koje su se počele graditi 1979. godine, ostale samo na zapadnoj strani dok se groblje razsulo prema sjeveroistoku, ostavivši arkade kao zid između živih i mrtvih. 1984. sagrađena je mrtvačnica, 1891. godine pravoslavna kapela Sv. Petra i Pavla, a kapela Krista Kralja započeta je tek 1929. godine prema Bollèovim nacrtima koji je tada bio već mrtav i pokopan upravo ovdje. U gradu mrtvih, Mirogoju, koji se nadvio nad grad živih, Zagreb, kao podsjetnik na prolaznost svih naših sreća, tuga i stremljenja, pokopano je mnogo hrvatskih znamenitih osoba. Zbog toga ga se često naziva i hrvatskim Panteonom. Na Mirogoju je najljepše predvečerje; smiraj dana među mirogojskim alejama i mnoštvom spomenika životu u najljepšem i najvećem zagrebačkom parku. Na Mirogoj voze redovne autobusne linije, a ništa manje nije ugodna ni šetnja uz blage bokove Medvednice. Kroz samo groblje možete se provozati i `elektromobilom´ koji obilazi mirogojske sjenovite aleje bez novčane naknade, kao i bez buke. Jer mir je sve čemu stremimo na ovome jedinstvenome mjestu.
